1 Samuel 1
1 U Ramatajim-Sufu živio je neki čovjek iz Efrajimove gore po imenu Elkana, sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Sufova, Efrajimljanin.
2 Imao je dvije žene. Jedna se zvala Ana, a druga Penina. Penina je imala djecu, a Ana je bila bez djece.
3 Taj je čovjek išao svake godine iz svojega grada da se u Šilu pokloni Gospodinu nad vojskama i da mu žrtvuje. Oba Elijeva sina, Hofni i Pinhas, bili su tamo Gospodnji svećenici.
4 Kada god bi Elkana prinosio žrtvu, morao je svojoj ženi Penini i svim njezinim sinovima i kćerima dati više žrtvenih dijelova,
5 a Ani bi, na svoju žalost, dao samo jedan dio, iako je više ljubio Anu.
6 Nju je osim toga žalostila njezina suparnica i dražila ju je, jer joj Gospodin nije bio udijelio djece.
7 Tako je išlo iz godine u godinu. Kad je god išla u Gospodnju kuću, onda bi je tako jako žalostila da je plakala i ništa nije jela.
8 Njezin muž Elkana namjeravao ju je tada utješiti: “Ana, zašto plačeš? Zašto ništa ne jedeš? Zašto si tako turobna? Zar ti ja nisam više vrijedan nego desetero djece?”
9 Kad se je opet jednom održavala žrtvena gozba u Šilu i pilo se, Ana ustade. Upravo je sjedio svećenik Eli na stolcu, na pragu Gospodnjega svetišta.
10 U dubokoj tuzi molila se ona, gorko plačući Gospodinu.
11 I zavjetova ovo: “Gospodine nad vojskama, ako pogledaš na muku svoje sluškinje i spomeneš me se i ne zaboraviš svoje sluškinje nego mi daruješ sina, onda ću ga ja, dok je god živ, posvetiti Gospodinu, i britva ne će doći na njegovu glavu.”
12 Dok se je ona tako dugo molila pred Gospodinom, promatrao je Eli njezina usta.
13 Ana je naime govorila tiho, u sebi; samo su se micale njezine usne, a glas joj se nije mogao čuti. Stoga Eli pomisli da je pijana. \
14 Eli je upita: “Dokle ćeš biti pijana? Gledaj da se opet otrijezniš!”
15 Ana odvrati: “Ah ne, gospodaru moj, ja sam nesretna žena. Vina i opojna pića nisam pila, nego sam izlila dušu svoju pred Gospodinom.
16 Nemoj smatrati svoju sluškinju nevaljalom ženom! Samo od velike brige i tuge tako sam se molila.”
17 Eli joj odgovori: “Idi s mirom! Bog Izrćlov ispunit će molbu koju si mu upravila.”
18 Ona odvrati: “Neka nađe tvoja sluškinja milost u tvojim očima!” Tada ode žena svojim putem i jela je, i nije više bila žalosna.
19 Kad sutradan rano obaviše svoj poklon pred Gospodinom, vratiše se natrag svojoj kući u Ramu. Elkana spozna svoju ženu Anu i Gospodin je se spomenu.
20 Kad prođe jedna godina, rodi Ana, koja je bila zatrudnjela, sina. Nadjenu mu ime Samuel; “jer”, reče, “isprosih ga od Gospodina.”\
21 Kad je njezin muž Elkana s cijelom svojom obitelji opet pošao da prinese Gospodinu godišnju žrtvu i ono što je bio zavjetovao,
22 Ana ne pođe, nego reče mužu: “Kad prestanem dojiti dječaka, onda ću ga odvesti, da se pokaže pred Gospodinom i da tamo zauvijek ostane.”
23 Njezin muž Elkana joj odvrati: “čini kako misliš da je dobro! Ostani dok ga ne prestaneš dojiti! Neka Gospodin ispuni svoje obećanje!” Tako osta žena i dojila je svog sina dok ga ne odbi.
24 čim ga je bila odbila, povede ga sa sobom i uzme trogodišnje govedo, efu brašna i mijeh vina. Tako ga uvede u Gospodnje svetište u Šilu. Dječak je tada bio još veoma mlad.
25 Kad zaklaše govedo i dječaka dovedoše Eliju,
26 reče ona: “Oprosti, gospodaru! Kako živ bio, gospodaru moj, ja sam ona žena koja je stajala ovdje kod tebe da se pomoli Gospodinu.
27 Molila sam se za ovoga dječaka. I usliša mi Gospodin molbu koju mu upravih.
28 Zato ga predajem Gospodinu. Dok je god živ, neka je posvećen Gospodinu!” Tada se ona ondje pokloni Gospodinu.